Besplatna
registracija
Besplatna
registracija
Ne propusti prolećne popuste!
Sve za kuhinju
uz najveću uštedu!
Grafikon prikazuje kretanje najniže cene proizvoda u izabranom vremenskom periodu.
FIFA je fudbalska simulacija igra koja izlazi svake godine, a sa ovom recenzijom, pokušaćemo da odgovorimo na nekoliko pitanja kao što su da li je to zapravo simulacija, da li je zabavno igrati, i što je najvažnije, da li je ovogodišnje izdanje vredno toga cedulja sa cenom. Dakle, bez daljeg odlaganja, hajde da započnemo ovaj pregled.
Grafika
U FIFA-i, lica igrača nisu uvek fotorealistična, ali najpoznatiji igrači izgledaju zaista dobro. Većina igrača je lako prepoznatljiva, ali teksture koje koriste za lica nisu dovoljno detaljne, barem po mom mišljenju. Možda to ima neke veze sa motorom koji koriste, ili možda igra ne bi bila dovoljno glatka da imaju bolje teksture. Zapravo, verovatno je zato teren sranje. Nećete videti travu ili barem dovoljno detaljan teren koji izgleda realistično u igri, očigledno zato što ćete tokom setova i repriza videti travu. U svakom slučaju, pređimo na animacije. FIFA ima dobre animacije lica na scenama. Animacije u igri su glatke, nisu uvek realistične, ali definitivno glatkije i manje robotizovane od PES animacija. Ali neke stvari kao što su animacije mreže su prosečne, baš kao i zastavice koje ćete videti kada postignete gol ili pre nego što utakmica počne. Ne izgledaju dovoljno dobro.
Performanse
Kada je reč o performansama, igra radi pri 60 kadrova u sekundi u igri, mislim zato što tokom repriza, setova, a verovatno i u menijima, dobićete 30 fps jer nisu tako glatki i brzi. Na konzoli, očigledno, jer ako ste igrali igru na PC-u, dobićete 60 FPS i meniji će biti super glatki. Međutim, svuda okolo, grafika nije toliko evoluirala od FIFA 17, tako da zaista mislim da je vreme za novi motor.
Zvuk
Sada, pređimo na zvuk. Obično volim FIFA-in soundtrack, ali ne znam za ovaj. Ima nekoliko dobrih pesama, ali smo veoma daleko od FIFA 14, 15, ili čak FIFA 16 zvučnog zapisa. Komentar je ipak dobar, bez obzira na jezik koji odaberete. Profesionalno je, a skandiranje publike je takođe dobro. Primetićete da neki navijači zvižduju svojim bivšim igračima koji sada igraju za drugi klub, na primer. A ako gubite vreme, i vi ćete biti izviždani. A kada postignete gol, čak možete da čujete kako igrači slave, što je prilično kul jer volim takve detalje. U svakom slučaju, dozvoliću vam da slušate zvuk igre oko 15 sekundi pre nego što pređemo na igru.
Igranje
Sada, na važan deo, igranje. Počevši od dobrih stvari, FIFA 20 ima dovoljno sadržaja da vas zaokupi dok ne izađe sledeći. Nisu u pitanju samo licence, jer iako su izgubili nekoliko dobrih, poput Juventusa, i dalje imaju mnogo više licenci od PES-a. Ali, iskreno, nije me briga za to. Hajde da razgovaramo o režimima igre umesto toga. Počevši od novog, Volta, što na portugalskom znači povratak. To je u osnovi FIFA Street bez sistema bodovanja, tako da možete jednostavno igrati normalno bez ikakvih veština, što je po mom mišljenju sranje. Ali u svakom slučaju, Ultimate Team ima novi dizajn, ne nužno na bolje, jer sada jednostavan zadatak kao što je dodavanje igrača u svoj tim zahteva više koraka nego ranije. Ali volim prefinjen sistem objektiva i dodatne opcije prilagođavanja. Takođe mi se sviđaju novi režimi prijateljske igre koji imaju drugačija pravila, tako da će vas naterati da promenite svoj stil igre. A kada je reč o profesionalnim klubovima, ima samo sitnih promena, baš kao i režim karijere. Sada možete da prilagodite svog menadžera, muškog ili ženskog, itd. Takođe, postoji sistem morala i performansi, konferencije za štampu na kojima imate tri opcije, baš kao i ćaskanja jedan na jedan sa igračima. Nije dovoljno duboko.
The Bad Stuff
Sada, hajde da pričamo o lošim stvarima. Trebalo mi je samo nekoliko igara da naiđem na neke greške, kao što je bukvalno, ona koju ćete uskoro videti dogodila se u drugoj igri. Ali osim kvarova i grešaka, dozvolite mi da vam kažem zašto mi se ne sviđa FIFA igra. Počevši od fizike lopte, to uopšte nije realno. To je očigledno unapred programirano, i urađeno je na način da skoro svaki put kada dođe do odbijanja, lopta mora da ode do neobeleženog igrača umesto da ima realnu fizičku reakciju. Takođe ćete primetiti nedostatak nepredvidivih defleksija, gde u stvarnom životu ili čak u PES-u, odbijeni udarac može rezultirati sjajnim golom, ili može izgubiti većinu svoje moći i lako se može zaustaviti. To je lepota imati realističan fizički motor, znaš? Osim toga, ne dešava se mnogo u veznom redu. Potrebno je samo nekoliko dodavanja da se nađete u situaciji jedan na jedan sa golmanom. I zato, po mom mišljenju, poentiranje nije baš dobro urađeno u FIFA-i jer skoro svaka utakmica ima najmanje pet golova, što za igru koja sebe opisuje kao simulaciju stopala uopšte nije realno. Neke odluke sudija takođe treba da se isprave, jer kao da ne vide apstrakcije kao faulove. Mogli biste bukvalno da imate svog defanzivca da udari protivničkog napadača, udari ga u kurac, dobije loptu, a sudija bi rekao: "U redu."
Pozitivne strane:
Negativne strane:
U zaključku, FIFA 20 nudi obilje sadržaja i solidne režime igranja koji će zabavljati igrače. Međutim, grafika nije značajno evoluirala od FIFA 17 i nekim aspektima igre, kao što su fizika lopte i odluke sudija, je potrebno poboljšanje. Uprkos ovim nedostacima, FIFA 20 i dalje uspeva da pruži prijatno iskustvo za ljubitelje fudbala i nudi dovoljno mogućnosti ponovnog igranja da zadrži igrače angažovane do sledećeg izdanja. Međutim, ako već posedujete prethodna izdanja FIFA-e, možda ćete smatrati da je FIFA 20 više inkrementalno ažuriranje, a ne značajan korak napred. Sve u svemu, FIFA 20 od mene dobija ocenu 7,5 od 10.