So je osnovni sastojak gotovo svakog jela, ali i više od toga – ona utiče na ukus, teksturu, pa čak i na način kuvanja hrane. Na tržištu danas postoji veliki izbor vrsta soli, a izbor prave može znatno uticati na kvalitet ishrane i pripremu obroka. Bilo da vam je potrebna kuhinjska so za svakodnevnu upotrebu, kalijumova so kao alternativa za one sa povišenim pritiskom ili himalajska so zbog minerala koje sadrži – treba znati razlike među njima.
Kuhinjska so, poznata i kao jodirana so, najčešća je varijanta soli koju svi koristimo kod kuće. Dobija se iz rudnika kamene soli ili evaporacijom morske vode, a jod joj se dodaje kako bi se sprečila pojava gušavosti, naročito u oblastima sa manjkom prirodnog joda u ishrani. Uglavnom je sitna, što je čini idealnom za precizno doziranje tokom kuvanja i začinjavanja.
Krupna morska so se dobija prirodnim sušenjem morske vode i često se koristi za začinjavanje mesa i ribe pre pečenja, jer se sporije rastvara i daje poseban ukus hrani. Za razliku od industrijski jodirane soli, nejodirana morska so zadržava svoj prirodni sastav, uključujući magnezijum, kalcijum i druge mikroelemente. Idealna je za one koji žele što prirodniji dodatak jelima, kao i za fermentaciju i zimnicu.
Himalajska so je poznata po svojoj ružičastoj boji, koja potiče od prisustva minerala poput gvožđa. Ova vrsta soli dolazi iz drevnih rudnika u Pakistanu i neretko se koristi kao prirodna zamena za klasičnu so. Osim što se koristi u kulinarstvu, često se nalazi i u slanim lampama, kupkama i kozmetici. Njena tekstura i aromatičnost posebno dolaze do izražaja u jelima koja zahtevaju vizuelni i ukusni akcenat.
Kalijumova so je formulisana tako da deo natrijuma bude zamenjen kalijumom, što je čini pogodnijom za osobe sa hipertenzijom ili onima koji žele da smanje unos natrijuma. Iako ima nešto drugačiji ukus od klasične kuhinjske soli, odlična je alternativa za one kojima je zdravlje prioritet.
Iako sve vrste soli sadrže natrijum-hlorid, njihov mineralni sastav i način obrade razlikuju se značajno, što direktno utiče na ukus i primenu. Na primer, himalajska so sadrži i do 84 oligoelementa kao što su gvožđe, kalcijum i magnezijum, dok je kuhinjska so industrijski rafinisana i obično obogaćena jodom. Zbog toga ljubitelji prirodne hrane često biraju nejodiranu morsku so, jer veruju da zadržava više izvornih minerala.
Krupna morska so, dobijena isparavanjem morske vode, koristi se u gastronomiji zbog bogatijeg ukusa i vizuelne privlačnosti, posebno kod jela koja se termički obrađuju na visokim temperaturama. Sa druge strane, sitna so je idealna za svakodnevnu upotrebu, jer se brzo rastvara u vodi i lako se meša sa začinima, brašnom i uljima.
Pored kulinarske upotrebe, so ima i značajnu ulogu u tradicionalnoj i savremenoj medicini. Inhalacije sa fiziološkim rastvorom (rastvor kuhinjske soli u vodi) često se koriste za ublažavanje simptoma prehlade, alergije i astme. Himalajska so se koristi i u terapiji „slane sobe“ (haloterapija), koja pomaže kod problema sa disajnim putevima. Kupke sa morskom ili himalajskom solju mogu imati umirujući efekat na kožu i cirkulaciju, a primenjuju se kod ekcema, psorijaze i umornih mišića.