Dijagnostičke testove koriste zdravstveni radnici za identifikovanje prisustva ili odsustva bolesti ili zdravstvenog stanja. Mogu se izvršiti na uzorcima krvi, urina, pljuvačke, tkiva ili drugih telesnih tečnosti i pomoći zdravstvenim radnicima da donesu odluke o lečenju i nezi.
Postoji mnogo različitih tipova dijagnostičkih testova, uključujući laboratorijske testove, testove snimanja i skrining testove.
Laboratorijski testovi se izvode na uzorcima telesnih tečnosti ili tkiva i koriste se za otkrivanje prisustva ili odsustva specifičnih supstanci, kao što su hormoni, proteini ili bakterije. Neke uobičajene vrste laboratorijskih testova uključuju testove krvi, testove urina i urino kulture.
Testovi snimanja, kao što su rendgenski snimci, CT skeniranje i MRI, koriste se za dobijanje slika unutrašnjosti tela. Ove slike mogu pomoći zdravstvenim radnicima da dijagnostikuju i prate stanja, uključujući rak, bolesti srca i neurološka stanja.
Skrining testovi se koriste za otkrivanje prisustva bolesti ili stanja kod ljudi koji nemaju simptome. Skrining testovi se obično sprovode na grupama ljudi koji su u riziku za određeno stanje, kao što je skrining raka dojke kod žena starijih od 40 godina.
Svrha dijagnostičkih testova je da zdravstvenim radnicima pruže informacije o zdravlju pacijenta i da pomognu u donošenju odluka o lečenju i nezi. Neki testovi se izvode da bi se dijagnostikovala specifično stanje, dok se drugi izvode da bi se isključili potencijalni uzroci simptoma. Rezultate dijagnostičkih testova treba tumačiti u kontekstu pacijentove medicinske istorije i drugih rezultata testova.